Vrbica i Cvetna nedelja: Lepi običaji za zdravlje i napredak

by | 23.04.2024
Vrbica i Cvetna nedelja: Lepi običaji za zdravlje i napredak

Poslednje nedelje Velikog posta spadaju dva lepa hrišćanksa praznika – Vrbica i Cvetna nedelja. Otkrijte koji običaji se vezuju za ove dane, kao i njihovu simboliku.

Poslednja, deseta sedmica vaskršnjeg posta naziva se Cvetna nedelja. Običaj nalaže da svi ove sedmice „zavire u svoje srce”, da se pokaju i pripreme za veliki praznik koji predstoji, jer samo oni čistog srca mogu da shvate suštinu Hristovog vaskrsnuća.

Ova sedmica obuhvata praznike Lazarevu subota ili Vrbicu, koja ove godine pada 27. aprila, a sutradan je Cvetna nedelja, poslednja nedelja pred Vaskrs. Ovi prolećni praznici, prepuni su hrišćanske simbolike, kao i lepih narodnih običaja.

Vrbica: Simbolika običaja

Događaj Lazarevog vaskrsenja se, prema jevanđeljima, dogodio u Vitaniji i uvod je u novu veru u Vaskrsenje. U tom gradu živeo je mladi čovek Lazar sa sestrama Martom i Marijom, koji je sa svim pojedinostima opisao jevanđelist Luka.

Na vest o smrti Lazarevoj, kako je zapisano u Jevanđelju po Jovanu, Isus je došao u Vitaniju, gde je njegov prijatelj već četiri dana bio sahranjen. Došao je do groba, naredio da se skloni grobni kamen i pozvao Lazara da izađe, što je on i učinio, sav uvijen u pogrebne pokrove – kaže predanje koje je preneo Sveti Jovan u svom jevanđelju.

Lazareva Subota ili Vrbica je poslednje čudo koje je Hristos učinio pred veliko stradanje. Prema jevanđelju, četvrti dan posle smrti Isus je oživeo Lazara, a taj dan poznat je i kao Vaskrsenje Lazara Četvorodnevnog. Posle vaskrsenja, Lazar je bio episkop na Kipru, gde je živeo još trideset godina.

Prema prednju, tamo ga je posetila Bogorodica i poklonila mu omofor, njenom rukom izvezen. Lazar je po crkvenom predanju rukopoložen od apostola Pavla i Varnave, bio je prvi vladika na Kipru, u Larnaci, gde je po istom predanju, drugi put i umro i bio sahranjen. Larnaka, što na grčkom jeziku znači grobnica, dobila je ime upravo po drugoj Lazarevoj grobnici.

Isusov dolazak i Vitaniju

Već sutradan, po Lazarevom vaskrsenju, Hristos je na magarcu kroz gradske kapije svečano ušao u Vitaniju. Okupljeni narod je pozdravljao Spasitelja mašući palminim grančicama i pevajući pesme.

Ovaj događaj ima važnu ulogu u hrišćanstvu zato što označava pobedu života nad smrću i vaskrsenje Lazarevo kao jemstvo za vaskrsenje svih vernika. Običaj je počeo da se praznuje tek u 4. veku, a s vremenom su palmine grančice zamenjene vrbovim, koja je simbol Hristove pobede.

Pored toga, vrba je odabrana kao zamena jer cveta među prvima, te predstavljaju simbol života i prolećnog buđenja. Vaskrsenje Lazarevo bilo je i neposredan povod da prvosvešetnici na judejskoj skupštini donesu odluku o pogubljenju Spasitelja.

Vrbica i osveštavanje vrba

Vrbica se, prema crkvenom kanonu, osveštava dan ranije, subotom, u popodnevnim časovima, kada se služi večernje bogosluženje. U crkvu se donose mlade vrbove grančice. Nakon čitanja jevanđelja, čita se 50. psalam, zatim se grane poškrope svetom vodom i sveštenici ih dele vernicima.

Potom se vrši trokratni ophod oko hrama sa crkvenim barjacima, ripidama i čiracima. Narod obilazi oko hrama uz pevanje tropara Lazareve subote. Parohijani posle službe vrbove grančice nose u svoje domove. Pravoslavni hrišćani imaju običaj da tokom cele godine čuvaju u kući osveštane grane vrbe.

Na Cvetnu nedelju, običaj je da se tim grančicama lagano udare članovi domaćinstva, rodbina ili kućni ljubimci, jer se veruje da vrba može da otera bolesti i zle duhove. Udarajući ukućane, domaćin ili domaćica su izgovarali: „Budi zdrav kao vrba”, a deci su se obraćali rečima: „Rasti kao vrba.“ U narodu se veruje da osveštane grančice vrbe štite kuću od udara groma, a polja od požara.

Žene koje su želele da imaju zdravo potomstvo trebalo je da progutaju nekoliko vrbovih pupoljaka, osveštanih u crkvi. Na Cvetnu nedelju dozvoljeni su riba i vino, jer vernike već u narednoj sedmici očekuju najstroža ograničenja u hrani.

Nije uobičajeno davanje bilo kakvih poklona na Cvetnu nedelju, ali grančica vrbe, kao glavni simbol praznika, biće dobar poklon uz prigodne reči. Pre nego što se joj preda, grančicom se tri puta dodirne osoba koja treba da ih primi. Na taj način obe osobe stiču puno radosti i sreće u životu. Grančice se mogu predati uz reči: „Neka vas vrba čuva od zla, neka vam s neba spusti božju milost, neka vam donese zdravlje i dobra dela.”

Narodna verovanja o vremenu

Pravoslavni hrišćani su nekada imali mnogo znamenja vezanih za Cvetnu nedelju. Naravno, ona su bila vezana za buduću žetvu, od koje je zavisilo blagostanje mnogih porodica. Ovo su neka od verovanja vezama za taj dan:

  • Vetar koji duva tog dana, duvaće celo leto.
  • Ako je vreme vedro i toplo, berba plodova biće uspešna.

U narodu postoji verovanje da ove vrbove grančice mogu da smire vatru, grad i oteraju oluju. U tom slučaju, grančice se stavljaju na prozore, bacaju u vetar ili vatru.

Branje cveća

Subotom se, pored mladih grančica vrbe bere i cveće, koje se ne unosi u kuću nego drži na dvorištu. Potrebno je požuriti jer se veruje da onaj ko prvi stigne i uzbere cvet dobija pravo na jednu želju koja će mu se sigurno ispuniti ako snažno veruje.

Vrbica običaji

Vodilo se računa i o izboru cveća, zbog njegove simbolike. Tako bi se u buketiću našle i grančice drena, da bi ukućani „bili zdravi kao dren”, zatim ljubičice, da bi bili mirišljavi i privlačni, ruža da budu rumeni i sveži i vrbove grančice da bi bili uspešni. Pored ovog obaveznog bilja, u buketiće se stavljalo i neko drugo po želji.

Cveće se bere u ranim jutarnjim satima, pa se napravi buketić, stavi u vodu zajedno sa svežim jajetom. Sutradan, na Cvetnu nedelju, ukućani se umivaju tom vodom, jer se veruje da će im obezbediti dobro zdravlje. Tada se tim cvećem iz vaze kiti kuća.

Dečji praznik

Vrbica je za pravoslavne hrišćane praznik dečje radosti, jer je Hristos polazeći u Jerusalim rekao: „Pustite decu k meni, jer takvih je Carstvo nebesko”. Do Drugog svetskog rata, Vrbica se proslavljala i kao školska svečanost.

Deca su se, lepo obučena, ukrašena zvončićima, kretala u povorkama i provodila vreme u igri po porti i učestvovala u ophodu oko crkve posle podne. Uvek se držala litija izvan hrama.

udra; Munole / gettyimages.com

Molimo vas upoznajte se sa politikom odricanja od odgovornosti za redakcijske i druge sadržaje i linkove objavljene na www.ruskidoktor.rs